Posljednji poziv putnicima
Imam samo naslov.
Dobar naslov, ali ne znam što bih s njim.
Zamišljam se kao jednog od putnika na prvom peronu,
žuta svjetlost kandelabara pada na uglancane pločice
na kojima stojimo u svojim istrošenim, starim cipelama.
Pod trošnom drvenom nadstrešnicom kunjaju golubovi
jer je zadnji sat prije ponoći.
Večer je bila topla, ljetna,
no nekako je najednom zahladnjelo
i ljudi oko mene trljaju ruke dlanovima
i gledaju čime da se zaogrnu.
Nemamo se čime zaogrnuti.
Nitko od nas.
Zar je pjesma već gotova?
Dobar naslov, ali ne znam što bih s njim.
Zamišljam se kao jednog od putnika na prvom peronu,
žuta svjetlost kandelabara pada na uglancane pločice
na kojima stojimo u svojim istrošenim, starim cipelama.
Pod trošnom drvenom nadstrešnicom kunjaju golubovi
jer je zadnji sat prije ponoći.
Večer je bila topla, ljetna,
no nekako je najednom zahladnjelo
i ljudi oko mene trljaju ruke dlanovima
i gledaju čime da se zaogrnu.
Nemamo se čime zaogrnuti.
Nitko od nas.
Zar je pjesma već gotova?
Neki sretnici imaju koga zagrliti, pogledati u oči, oprostiti se. Nije to mala stvar.
OdgovoriIzbrišiPjesme su priča za sebe. :)
Tolstojevski upitno : Astapovo i željeznička postaja su daleko.......mirna, prva nedjelja je u nama.........Poz.......nsam anonimla, samo kod tebe ( na žalost ) jesam ) ANA
OdgovoriIzbrišiU iščekivanju nastavka....
IzbrišiTo se meni dogodilo u Opatiji na rock festivalu, nisam dočekao bend zbog kojeg sam došao Einstürzende Neubauten, naglo po noći zahladilo, oni nikako doći na red, a ja valjda jedina budala u publici u majici s kratkim rukavima, kratkim jeans hlačama i isusovkama na nogama, ajde barem sam kupio i godinama nosio njihovu kvalitetnu majicu sa zgodnim logom i upoznao Koju, kojeg do tad baš ni nisam puno slušao...Za rata mi se prijateljica javila iz Londona s njim u društvu u baru u kojem su svirali, upamtio Opatiju :D
OdgovoriIzbrišiPonekad je dovoljno imati dobar naslov.
OdgovoriIzbrišiSad bi pjesnik u meni rekao "zaogrnimo se nebom", no pretpostavljam da se traži realističniji odgovor.
OdgovoriIzbrišiDobar odgovor pjesnika u tebi jer putnici u pjesmi upravo stoje na peronu na koji dolazi vlak smrti. :)
IzbrišiMeni je posve uobličena i cjelovita. Pjesme imaju posebnu logiku; pjesmologiku koja bezuvjetno od njih zahtijeva tek da budu jedan od svemira u zbirci. Ova je bez sumnje takva :).
OdgovoriIzbrišiHvala. U početku sam zaista imao samo naslov, nosio sam ga danima svuda sa sobom, no onda sam pustio jednu nit iz toga naslova i eto nastade pjesma o smrti. :) Život je poput pjesme i kad mu dođe kraj, imamo osjećaj da je tako brzo prošao. Da je bio tako kratak. Svega par stihova.
IzbrišiZagrljaj pomaže kad zahladi.
OdgovoriIzbrišiSad me asociralo na Bergmanov film, ali kod njega je vlak život, a putnici silaze svatko na svojoj stanici.
OdgovoriIzbrišiJoš uvijek mislim da topli zagrljaj nekog tko te treba možda može odgoditi putovanje.